Mislili smo da smo spremni na te psihološke igre ali sve je to malo prejako i preutjecajno za ljudsku psihu,
utoliko jače zbog želje da se što prije uselimo te uživamo u svemu od samoga početka.
Kao da pišem o idili koja se u večini slučajeva pretvori u noćnu moru.
Sve što sam ikada htio je dječja sloboda u vlastitom domu i dvorištu, bezbrižna igra na vlastitom travnjaku bez straha za modrice od betona i asfalta koji me za sada okružuje i guši.
Bijeg u prirodu i zdraviji naćin života još uvijek sanjam i čekam taj dan.
Bit će to jedan od najsretnijih dana u mom životu.
Još samo malo ;-)
Nema komentara:
Objavi komentar